19.5.2012. Čitateljske navike tinejdžera u Hrvatskoj

Interes za izučavanje čitanja kao predmeta posebne discipline u nas je tradicionalno marginaliziran, ali neke ustanove u Hrvatskoj poduzimaju povremena istraživanja o čitanju. Iako se u nas sustavno ne provode istraživanja čitanja, zanimanja za probleme čitanja u Hrvatskoj javlja se još šezdesetih godina 19. stoljeća. Prvi radovi o čitanju javljaju se u kontekstu potrebe za narodnim prosvjećivanjem i uglavnom su pedagogijskog značaja. Čitanju se oduvijek prilazilo sa skeptičnom mogućnošću da se točno i sveobuhvatno definira zbog socijalno obojene prirode koju dijeli s knjigom. Mnoge definicije svode  čitanje, kao treću kariku u sklopu što ga  čine knjiga i  čitalac, samo na jedan aspekt ili jednu funkciju (poput one koja  čitanje određuje kao aktivnost na poimanju pročitanog teksta), no  čitanje možemo definirati kao akt komunikacije. 

Istraživanja o čitateljskim interesima mladih postaju u nas češća od šezdesetih godina ovog stoljeća kada dolazi do jačeg prodora tzv. neknjižne kulture i to prvenstveno  televizije. Prioritet  čitanja dolazi u pitanje, jer ne postoje  čvrste navike  čitanja ni među odraslima ni među mladima. Drugi znak prodora masovne kulture u hrvatsko društvo pojavljuje se na tržištu knjiga koje preplavljuje komercijalna, popularna literatura. Mlada  čitateljska populacija pokazuje veliki interes za ovu vrstu literature. Nakon burnih pedagoških, socioloških i književno-kritičkih polemika sedamdesetih godina, teorijske diskusije osamdesetih i devedesetih poprimaju objektivni ili  čak

Čitateljske navike mladih, odnosno tinejdžera (populacija od 13 do 19 godina) dugo su bile skrivena tema unutar istraživanja o životu mladih u nas. Unatrag nekoliko godina provedeno je nekoliko istraživanja o mladima i mladosti kao razdoblju životu i uglavnom ih je provodila sociologinja Vlasta Ilišin sa suradnicima. Jedna od uobičajenih metoda provjeravanja recepcije književnih i drugih vrsta kod djece i mladih jest anketiranje. Uglavnom se provodi po školama gdje djeca komuniciraju s književnim sadržajima kroz nastavne programe i izvannastavne aktivnosti. Premda se tu ne radi o neposrednoj komunikaciji, jer djeca čitaju po uputama onoga tko vrši anketu, rezultati koji se dobiju svakako su korisni i upotrebljivi. Postoje i drugi načini ili metode praćenja koje knjige ili vrste  čitaju djeca i mladež, koje prihvaćaju. Ispitivanje recepcije može se vršiti provjerom frekvencije posudbe pojedine knjige u školskoj ili gradskoj knjižnici, ili pak ispitivanjem koje knjige u knjižari kupuju djeca, a ne odrasli. Istraživanja koja otkrivaju neke aspekte koji karakteriziraju tinejdžersku kulturu čitanja u Hrvatskoj vrlo je malo, a najpoznatija je  provela Dijana Sabolović - Krajina.

Rezultati istraživanja provedena između 1987. i 1993. godine stvaraju sliku o  čitateljskim interesima i navikama tinejdžera u nas s obzirom na njihova socio-demografska obilježja (spol, dob, obrazovnu razinu, obiteljsku situaciju), a u zavisnosti od: 1) slobodnog vremena, 2) interesa, 3) ukusa, 4) opskrbe knjigama, te 5) uloge školskih i narodnih knjižnica u razvijanju  čitateljskih interesa i potreba. U svojim istraživanjima autorica polazi od teze da čitanje nije samo psihološki proces koji se odvija na relaciji između čitalaca i štiva, već je i društveni proces određen brojnim povijesnim i ovovremenskim čimbenicima.  Istraživanje je pokazalo da tinejdžeri čitaju usprkos popularnosti neknjižnih medija, ali postoji izvjesna razlika među spolovima. Naime, 53,1% djevojčica  čita redovito u svoje slobodno vrijeme, 46,9% čita povremeno, a nikada ne čita 0%. Suprotno tome, čak 28% dječaka nikada ne  čita knjige, ponekad  čita knjige njih 60%, a redovito ih  čita samo 10%. Većina dječaka  provodi slobodno vrijeme baveći se sportom. Prema rezultatima istraživanja obvezno ili prisilno  čitanje pojavljuje se kao rijedak motiv. Prevladava potreba za  čitanjem. Beletristika je najčitanija vrsta literature. Prema žanru, najpopularnije su pustolovne, detektivske i ljubavne priče, zatim popularno-znanstvena literatura, dok je poezija na periferiji čitateljskih interesa tinejdžera. Nadalje, tinejdžeri čitaju autore unutar obvezne školske lektire i popularnu literaturu. Općenito gledajući, interesi onih koji pohađaju gimnaziju su širi i raznolikiji od onih koji pohađaju obrtničke škole. Mlađi tinejdžeri čitaju više nego stariji. Tinejdžeri najčešće čitaju knjige koje im preporuče prijatelji. Rijetko diskutiraju o knjigama sa roditeljima. Utjecaj medija u odabiru knjige također postoji.  Posuđivanje knjiga iz knjižnica, kao i posuđivanje od prijatelja, najrašireniji je način dolaženja do željenih knjiga. Većina mlađih tinejdžera koristi školske knjižnice, dok stariji pohađaju i narodnu knjižnicu. Tinejdžeri predlažu i zahtjevaju općenito više literature u školskoj knjižnici te raznolikiju literaturu za rekreacijsko čitanje ili čitanje u slobodno vrijeme (stripove, pustolovne, detektivske i ljubavne romane), raznolikije  časopise, više sekundarne literature itd. Uz knjige i  časopise oni zahtijevaju CD-e, računala, organiziranje natjecanja u knjižnici, postojanje školskog literarnog foruma itd. Tinejdžeri zahtijevaju proširene usluge i u narodnoj knjižnici, prije svega, posuđivanje CD-a, više znanstvenih knjiga i priručnika, knjige na stranim jezicima, obavijesti o zbivanjima u lokalnoj zajednici itd.
Krajem školske 1997./98. godine provedeno je istraživanje u Primorsko-goranskoj županiji na uzorku većem od 1000 ispitanika u kojem se ispitivao interes  osnovnoškolskih učenika i njihovih roditelja, roditelja predškolske djece, odgojitelja, učitelja te studenata učiteljskog studija za dječju priču. Istraživanje nije sadržavalo nijedno pitanje o lektiri no učenici su osjećali potrebu sami o njoj progovoriti.  Čini se da lektira zauzima važno mjesto s gledišta motivacije učenika za  čitanje. Roditelji su pak u anketi naglašavali da bi trebalo ostaviti djetetu na volju koliko će biti zaokupljeno svijetom knjige u slobodno vrijeme.

(Iz diplomskog rada "ČITATELJSKI INTERESI MLADIH: NA PRIMJERU KNJIŽNICE I ČITAONICE ZA MLADE KARLOVAC", Kristina Čunović, 2004. g.)